... - Pjesma srca moga.

12.11.2012.

...

Večeras sam isključila svu muziku i sve otkucaje srca. Večeras šutim. Večeras slušam samo tišinu. Tišinu koja se prolama kroz mračnu sobu i nagriza dušu, po najosjetljivijim dijelovima. Tišinu koja u nijemim odjecima izgovara tvoje ime i podsjeća me da nisi tu. Tišinu koja me dodiruje hladnim prstima i tjera me u nedostajanje. Večeras sam sva tvoja. Večeras sam tvoja više nego sam ikada ičija bila. Večeras me boliš. Večeras me boliš toliko da od jačine te boli pucaju kosti i ljušti se koža. Večeras mi je grlo suho kao barut, jer tvoje ime odbjeglo sa usana, ostavlja gorak trag u ustima. Tek poneki drhtaj se otme, u treperavom oku, dok cijelo tijelo obuzima jeza. Bujica riječi ostaje neizrečena, jer zapinju negdje u želucu, stvarajući nepodnošljivu mučninu. Da sam birala, izabrala bih manju tugu...





* Pretvorio sam se u čovjeka koji moli, a to je posljednje biće na zemlji. Ispod toga nema ništa.
* Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali bliži.
* Od dva, potpuno različita čovjeka u njemu, koji je pravi?
* Čovjekova nada je jača od iskustva, ne može je pokolebati tuđi neuspjeh.
* Sreća mu je iznenada pala pod noge, samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju, ni ona za njega.
* Nikada - jedina konačnost.