Pjesma srca moga.

12.11.2012.

...

Večeras sam isključila svu muziku i sve otkucaje srca. Večeras šutim. Večeras slušam samo tišinu. Tišinu koja se prolama kroz mračnu sobu i nagriza dušu, po najosjetljivijim dijelovima. Tišinu koja u nijemim odjecima izgovara tvoje ime i podsjeća me da nisi tu. Tišinu koja me dodiruje hladnim prstima i tjera me u nedostajanje. Večeras sam sva tvoja. Večeras sam tvoja više nego sam ikada ičija bila. Večeras me boliš. Večeras me boliš toliko da od jačine te boli pucaju kosti i ljušti se koža. Večeras mi je grlo suho kao barut, jer tvoje ime odbjeglo sa usana, ostavlja gorak trag u ustima. Tek poneki drhtaj se otme, u treperavom oku, dok cijelo tijelo obuzima jeza. Bujica riječi ostaje neizrečena, jer zapinju negdje u želucu, stvarajući nepodnošljivu mučninu. Da sam birala, izabrala bih manju tugu...

08.11.2012.

...

Razmislila sam i oslobodila se nekih zabluda. Volim te ali ti ne vjerujem, nemam u tebe povjerenja. Pošto ovo među nama nije stvarnost, znači da je igra. A pošto je igra, potrebna su pravila... Razmislila sam i smatram da je to najbolje rješenje: da radim isto što i ti, da živim za svoj račun i da te volim, ali izdaleka. Ne želim da čekam tvoje telefonske pozive, ne želim da sebe spriječim da se zaljubim... Ja sam drugačije gledala na stvari. Ali, na kraju krajeva, zašto da ne? Želim da pokušam. Šta, uostalom, imam da izgubim? Jednog muškarca kukavicu? A šta mogu da dobijem? Zadovoljstvo da ponekad spavam u tvom zagrljaju... Razmislila sam, želim da probam. Na tebi je da odlučiš. Uzmi ili ostavi...


Stariji postovi





* Pretvorio sam se u čovjeka koji moli, a to je posljednje biće na zemlji. Ispod toga nema ništa.
* Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali bliži.
* Od dva, potpuno različita čovjeka u njemu, koji je pravi?
* Čovjekova nada je jača od iskustva, ne može je pokolebati tuđi neuspjeh.
* Sreća mu je iznenada pala pod noge, samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju, ni ona za njega.
* Nikada - jedina konačnost.